MEDANA - MED - PROPOLIS KAPI
Ostalo

Vanzemaljac Zvani Pčela

[et_pb_section fb_built=”1″ _builder_version=”4.16″ global_colors_info=”{}”][et_pb_row _builder_version=”4.16″ background_size=”initial” background_position=”top_left” background_repeat=”repeat” global_colors_info=”{}”][et_pb_column type=”4_4″ _builder_version=”4.16″ custom_padding=”|||” global_colors_info=”{}” custom_padding__hover=”|||”][et_pb_text _builder_version=”4.19.0″ text_text_color=”#000000″ text_font_size=”16px” background_size=”initial” background_position=”top_left” background_repeat=”repeat” hover_enabled=”0″ text_font_size_tablet=”16px” text_font_size_phone=”15px” text_font_size_last_edited=”on|phone” global_colors_info=”{}” sticky_enabled=”0″] Ako postoje vanzemaljci na planeti Zemlji, pčela je sigurno jedna od njih. Sve činjenice vezano za pčelu su toliko zapanjujuće da sa punim pravom nosi ime najsavršenijeg insekta a možda čak i bića na planeti. Smatra se da ukoliko bi nestalo pčela, vrlo brzo bi nestalo života na Zemlji. Život u jednoj košnici je organizovan do najsitnijih detalja i sve je podredjeno redu, radu i disciplini. Neporoduktivni članovi pčelnjeg društva automatski bivaju izbačeni iz košnice čim obave svoju funkciju. Život u košnici se najpribližnije može uporediti sa životom u kasarni. Tačno se zna ko, šta, kada i kako radi. Jako pčelinje društvo broji 60.000 – 80.000 pčela. Svako pčelinje društvo ima 3 vrste pčela: Matica – vrhovni komandant košnice.  Košnica može imati samo jednu maticu i ukoliko se u isto vreme izlegu 2 matice, jedna mora da umre. Matica je polno zrela ženka koja polaže jaja i nepogrešivo organizuje i upravlja životom u košnici. Veća je od obične pčele i može živeti i do 6 godina. Fascinantna je činjenica da upravljanje košnicom obavlja lučeći feromone – hemijske mirise,  koji daju sve potrebne informacije pčelama šta i kako treba da rade. Jednom godišnje izlazi iz košnice radi parenja – u “svadbenom plesu” se pari sa najmanje 7 trutova, sakuplja njihovu spermu koja obezbedjuje genetsku raznolikost i zdravo i jako potomstvo. Najproduktivnija je tokom letnjih meseci kada dnevno snese i do 2,500 jaja. Trutovi – muške pčele čiji je jedini zadatak parenje. Kada obave tu dužnost bivaju izbačeni iz košnice kao neproduktivni članovi društva. Tokom letnjih meseci u košnici može biti i do 500 trutova. U srpskom jeziku reč trut se koristi da označi lenštinu i neradnika. Ostatak pčelinjeg društva čine pčele radilice ili pčele izletnice. To su pčele zbog kojih se epiteti kao što su vrednica, mudrica, pametnica vezuju za ove životinje. Svaka pčela u skladu sa svojim uzrastom tačno zna šta je njeno zaduženje i ne štedeći svoju snagu ceo svoj život provodi u obavljanju jasno definisanih dužnosti. Život pčele je kratak. Tokom letnjih meseci, kada je udarna sezona prikupljanja nektara i polena, zbog iscrpljenosti žive svega 6 nedelja. U tom periodu naprave  do 10 miliona letova kako bi nabrale materijal za izradu pola kilograma meda. Tokom zime žive do 5 meseci., Pčela je vrlo  spretan, brz i otporan insekt. Pri letu bez tereta pčela može razviti brzinu i do 65 km/h a pod teretom polena i nektara kreće se brzinom od 25 – 30 km/h. Tokom leta zamahne više od 400 puta krilima u sekundi, što proizvodi zvuk sličan zujanju. Smatra se da je pčelin mozak u stanju da 600 puta brže računa nego najbrži računar i da je sposobna da u deliću sekunde napravi kompleksne proračune vezano za precizno izračunavanje najbržeg puta od pašnjaka do košnice. Medonosna pčela ima preko 150 receptora mirisa koji im omogućavaju rodbinsko prepoznavanje, komunikaciju u košnici i pronalaženje hrane. Svaka pčela ima svoj miris pomoću kojih se medjusobno prepoznaju. Pčele se ne radjaju sa znanjem kako se pravi med, već uče od starijih pčela. Iz tog razloga se tačno zna u kom uzrastu svaka pčela obavlja koju aktivnost. U uzrastu od 1. – 12. dana života obavljaju jednostavnije zadatke kao što su čišćenje gnezda, hranjenje mladih jedinki Od 13. – 17. dana života proizvode vosak , prave “medne ćelije”, nose hranu i obavljaju pogrebne dužnosti Od 18. – 21. dana stražare na ulazu u košnicu, štiteći je od uljeza Od 22. dana pa do kraja života prikupljaju polen, nektar i vodu i oprašuju biljke Pčele proizvode vosak, propolis, med, matični mleč. Svaka od ovih supstanci ima mnogo namena kako u košnici tako i van nje. U košnici se od voska koje pčele proizvode pravi saće, tj. ćelije u koje matica polaže jaja, u kojima se razvijaju larve i legu matice, pčele i trutovi, a takodje se sakuplja i med koje pčele proizvedu. Propolis pčele koriste za zaptivanje rupa i pukotina u košnici kako bi obezbedile topao i suguran dom za pčelinje društvo. Ukoliko neki miš, gušter ili neki drugi uljez udje u košnicu, pčele ga neutrališu tako što ga potpuno prekriju propolisom (praktično ga mumificiraju), čime spreče raspadanje leša i širenje bakterija. Propolis služi i kao antiseptik. Matični mleč je savršena supstanca kojom se hrane larve do trećeg dana života a larve predodredjene za radjanje matice se sve vreme hrane njime. Svi  pčelinji proizvodi su bogati zdravim supstancama kao što su veliki broj vitamina, amino kiselina, minerala… i čine savršenu hranu i savršen prirodni lek za skoro sve bolesti. Pčele i pčelinji proizvodi su od davnina pobudjivali znatiželju i privlačili pažnju svojim  čudotvornim karakteristkama. Uočavane su neke karakteristike pčela koje naukom teško da mogu biti objašnjene. Pčele imaju neverovatne sposobnosti prilagodjavanja, orijentacije, komunikacije kao i kolektivne inteligencije. U poslednjih 100 godina vršeno je više od nekoliko desetina hiljada eksperimenata na pčelama i došlo se do zapanjujućih zaključaka. Poznati apiterapeut mr. sc. Žarko Stepanović navodi neke od njih: Pčele na vulkanu Pčele su sposobne da precizno regulišu temperaturu u košnici. Krajem zime, kada matica počne da polaže jaja, radilice održavaju temperaturu legla između 32° i 36°C, čak i kada je spoljašnja temperatura ekstremno niska, do -40°C (Heinrich, 1993)! Da bi odgovorio na pitanje do koje mere je pčelinje društvo sposobno da se bori protiv pregrevanja košnice, Martin Lindauer (1918-2008) je 1954. godine postavio jednu košnicu na osunčano polje stvrdnute vulkanske lave u blizini Salerna u južnoj Italiji. Na spoljašnjoj temperaturi od 60°C, pčele su i dalje održavale temperaturu legla od 36°C (Heinrich, 1993)! Pčele dakle mogu da održavaju optimalnu temperaturu legla u ukupnom opsegu spoljašnjih temperatura od 100 stepeni Celzijusa (od -40 do +60°C)! Pčele u rudniku Početkom dvadesetog veka, već je bilo jasno da pčele mogu da se dresiraju da dođu po hranu u tačno određeno vreme dana. Međutim, nije se znalo da li imaju unutrašnji časovnik pomoću koga se orijentišu u vremenu, ili pamte položaj